— Ram Gen
Ile de France
Zašto Ile de France?
Verovatno najbolja rasa ovaca kombinovanih svojstava, sa 80 godina dugom (tačnije, najdužom) tradicijom, naučno formulisanim sistemom selekcije, jedinstven po tome što je usmeren ka optimalnom ostvarivanje ekonomskih ciljeva (količina unete hrane reflektovan kroz proizvod, a to su jaganjci).
Odlična prilagodljivost na razne uslove gajenja, pogotovo intenzivne,
Vansezonska polna aktivnost, 3 jagnjenja u dve godine, bez upotrebe hormonskih preparata.
Cilj korišćenja ove rase u centru
Opšta korekcija tovnosti, mlečnosti i plodnosti domaćih ovaca za intenzivne i umereno intenzivne farmere
Il de Frans ovca ubraja se među glavne rase za proizvodnju mesa u Evropi zbog veoma visokim performansi, najboljeg nivoa genetske utemeljenosti u svetu i dokazane sposobnost da se prilagodi svim oplemenjivačkim sistemima i regionima sa veoma raznolikom klimom.
Rasa je poznata po jedinstvenom kvalitetu trupa, odličnom prirastu, visokoj plodnosti i dobrom materinstvu. Ovo je velika, snažna ovca, koja se prirodno pari i van sezone, što omogućava jagnjenje i u jesen i kasno proleće. Interval jagnjenja može biti na svakih 7 – 8 meseci, čime se dobija 3 jagnjenja u 2 godine.
Tipičan predstavnik Il de Frans je bela ovca sa runom bez pigmenta-bele boje. Prosečne težine runa je oko 4 – 6 kg sa 7 – 8 cm dužine. I mužjaci i ženke su bez rogova ili se rudimenti rogova ponekad mogu videti.
Il de Frans je razvijen u Francuskoj početkom 1824. godine, u Il de Frans regionu oko Pariza, poljoprivrednom reonu, bogatim usevima i pašnjacima. Profesor na Veterinarskom fakultetu Maisons-Alfort je početkom 19. veka, imao ideju da ukrsti Merino rasu, gajenu uglavnom zbog vune, sa Dišlej rasom, poznatom mesnatom rasom engleskog porekla. Za 50 godina ovo unakrsno oplemenjivnje rezultiralo je novom, stabilnom rasom.
Proizvodne odlike počele su da se beleže u “herd buku” (matičnim knjigama) od 1933. godine. Svi odgajivači u Francuskoj bili su registrovani do 1959. godine. Tek posle ’60-tih godina odgajivači su odlučili da usvoje savremene metode kvantitativne genetike kako bi još unapredili genetski sastav. Masovno testiranje potomstva započelo je 1968. godine. Od 1972. godine, otvorena je testna stanica u Verdiliu. Ovde se testira Il de Frans koji će biti izabran na osnovu kvaliteta mesa i plodnosti.
I danas se Il de Frans rasa zasniva na veoma kompleksnom, rigoroznom genetskom programu, prilagođenom zahtevima potrošača i proizvodjača.
Cilj rase Ile de France
Cilj rase Il de Frans je da teže ka efikasnoj proizvodnji mesa u datom okruženju i meri se maksimalnim dobitkom u kvalitetu mesa
Cilj rase Il de Frans je da teže ka efikasnoj proizvodnji mesa u datom okruženju i meri se maksimalnim dobitkom u kvalitetu mesa.
Il de Frans sistem selekcije:
U cilju kontinuiranog poboljšanja vrši se selekcija na kvalitet mesa, materinstvo i temperament majki. Il de Frans sistem selekcije je jedinstvena po tome što je jedna od retkih tovnih rasa koja ima svoj naučno formulisan sistem selekcije, usmeren ka optimalnom ostvarivanje ekonomskih ciljeva. Učešće u zvaničnom testiranju je obavezno za sve proizvođače. Testiranje se odnosi na:
- Individualno testiranje majki i jaganjaca tokom godine;
- Selekcija prema genetskom kvalitetu porekla roditelja;
- Testiranje prema potomstvu (progeni test).
Rezultat ovog konstantnog rada je rasa koja nastavlja da pridobija publicitet, kako u Francuskoj, tako i na međunarodnom nivou. Poseduje visok nivo ravnoteže kvaliteta mesa i materinstva, za razliku od drugih tovnih rasa gde se, obično, izdvaja jedan upečatljiv kvalitet, a retko kombinacija nekoliko kvaliteta.
Il de Frans rasa je idealna da ispuni ove ekonomske ciljeve.
Osobine
Prilagodljivost: Il de Frans se nalaze u više od 30 zemalja širom sveta. Rasa je poznata po svojim odličnim performansama u polu-intenzivnim, intenzivnim i ekstenzivnim uslovima.
Kvalitet proizvoda: Il de Frans je jedna od najboljih rasa u pogledu kvaliteta mesa. Zbog svog hemijskog sasava, ukusa i brzine prirasta, ona se široko koristi u industrijskoj proizvodnji za snabdevanje klaničnih pogona.
Najčešće meso ovaca u Francuskoj upravo potiče od Il de Frans rase ovaca – oko 300.000 ovaca i čini 22% ovčijeg mesa.
Prosečna težina ovce je 70 – 90 kg, dok ovnovi teže oko 110-150 kg. Visina grebena u ovaca je 67 cm, dok kod ovnova iznosi 77 cm. Poznati su po dubini grudi, širokim sapima, dužini trupa, dobroj mišićavosti i izbalansiranim proporcijama tela. Il de Frans ima debele mišićave zadnje četvrti. Jagnjetina je vrhunskog kvaliteta, i “suva”, sa velikim prostorom grudnog koša i dobrim randmanom mesa. Sa 3–4 meseca trup je težak oko 18-20 kg.
Težina na rođenju: Novorodjena jagnjad je energična, veoma aktivna i potrebna im je nega u kratkom vremenskom periodu. Na rodjenju jagnjad imaju oko 4 kg. Tokom jagnjenja problema gotovo i da nema. Jaganjci brzo rastu i ima najbolji dnevni prirast težine i porast telesne mase u Evropi, pored Safolka. U intenzivnim uslovima uzgoja, u Srbiji, najbolji primerci su ostvarivali dnevni prirast i preko 500 grama, dostižući težine od preko 50 kg sa 3 meseca starosti.
Brzina rasta: Prosečan dnevni prirast blizanca muške jagnjadi na 10 – 30 dana iznosi 251grama, dok se kod muških jedinčadi kreće 361 gr za 30 – 70 dana. Sa 42 dana starosti jagnjad dostiže 19 – 22 kg, sa 100 dana starosti 34 – 41kg. Otuda popularnost Il de Fransa i Il de Frans ukrštenih jagnjadi – omogućava proizvodjaču klanje jagnjadi za tržište već za 100 dana i, stoga, više ovaca može držati na istom pašnjaku. Il de Frans dobija na težini iako se samo hrani travom. Ima odličnu konverziju hrane.
Kvalitet trupa: U pogledu kvaliteta trupa, rezultati koji su postignuti na Nacionalnom takmičenju u polutkama nesumnjivo dokazuju da Il de Frans ima izvanredne karakteristike polutki. Karakteristike se ogledaju u tome da je meso bez prekomerne masti, veliki procenat boljih rezova, izvanredno razvijenoj mišićnoj masi.
Parenje: Il de Frans ovce imaju posebnu karakteristiku i prednost u pogledu polne aktivnosti koja ne prestaje u periodima kada je dan duži, za razliku od većine mesnatih rasa. Ova specifična karakteristika čini organizaciju rada fleksibilnijom, te se period jagnjenja može planirati kada je aktivnost na poljima, usevima manja, kada ima zelene hrane u izobilju, kada je potrebna distribucija jaganjaca ili bolja iskorišćenost objekata. Dakle, jagnjenje može biti programirano tokom cele godine, pa i na kraju odgajivačke sezone.
Polna zrelost i plodnost: Šilježice su ranostasne i mogu se rano pripustiti, pod uslovom da su dobro razvijene (preporučena prosečna masa tela za prvi pripust je oko 55 kg). Ova izuzetno rana polna zrelost omogućava odgajivaču da poveća i produži ukupnu proizvodnju jagnjećeg mesa. Medjutim, odgajivačima preporučujemo da sa pripustom pričekaju do 12. meseca starosti kako bi telesna zrelost bila povoljnija, što je dobit u vidu dužeg proizvodnog veka i kakšeg prvog jagnjenja. Opet, sve zavisi od kvaliteta odgoja priplodnog podmlatka.
Pod uslovom da su dobro razvijeni, ovnovi mogu da se koriste već u starosti od 10 meseci. Il de Frans ovnovi aktivni su tokom čitave godine.
Prosek jagnjenja zabeležen u jesen iznosi 171% a u proleće 198%. Kada se uvede sistem od tri jagnjenja u dve godine, procenat jagnjenja će biti od 220% pa naviše, na godišnjem nivou, bez izuzetka.
Proizvodnja mleka i materinstvo: U pogledu plodnosti i mlečnosti, Il de Frans je među liderima kod tovnih rasa. Il de Frans ovca doji svoju jagnjad bez ikakvih problema. Zbog izuzetno dobre mlečnosti ovaca, blizanci i trojke se gaje bez teškoća (pojačana ishrana za trojke je neophodna). Kao rezultat izvanrednih sposobnosti majčinstva postoji bliska veza između majke i jaganjaca. Izuzetne su majke i veoma posvećene jagancima. Proizvode dovoljnu količinu mleka, uz adekvatnu ishranu.
Po rodjenju jagnjad su manja ili umerene veličine pa su i problemi kod jegnjenja retki. Stopa mortaliteta svedena je na minimum.
Dugovečnost: Ovce ove rase su dugovečne i mogu da proizvode jagnjad u uzrastu od 9-10 godina, u zavisnosti od ishrane. Zapisan je primer da je ovca od 11 godina ojagnjila 29 jaganjaca.
Mogućnost ukrštanja: Il de Frans ovan prenosi svoju izuzetnu skladnost, brz mišićni razvoj i porast svom potomstvu kao dominantni gen. Ovaj kvalitet je uglavnom odgovoran za popularnost Il de Frans ovnova među proizvodjačima jaganjaca za klanje, i rasa zaista čini veliki doprinos da se potrošači mogu snabdeti sa dobrim kvalitetom jagnjetine. Il de Frans ovce, ukrštene ili čistokrvne ženke su tražene zbog plodnosti, dobre proizvodnje mleka i izuzetnog materinstva.