— Dobrodošli na Ram Gen sajt
CV centra
CV centra
Curriculum Vitae
Centar za reprodukciju i veštačko osemenjavanje “Ramgen d.o.o.” osnovan je pod ovim imenom 27. 01. 2020. godine, sa sedištem u Futogu (Novi Sad, Srbija). Ranije smo u okviru Udruženja odgajivača ovaca “Zlatno runo” služili kao centar za oplodnju ovaca isključivo za naše kooperante, osnovan uz podršku američke agencije USAID 2006. godine. U okviru udruženja funkcionisali smo do 2020. godine (u očekivanju posebnih propisa za registraciju ovčarskog centra).
Zbog širenja gradske zone u Futogu i potrebe za većim kapacitetom farme za držanje životinja za proizvodnju semena i embriona, centar je 2023. godine premešten na sadašnju lokaciju (selo Matijevac, opština Vladimirci), a 24. februara 2025. godine zvanično smo otvoreni na novoj lokaciji od strane veterinarske inspekcije. Registrovani smo pod izvoznim kontrolnim brojem ID 2827.
Za ovih 20 godina radili smo na preko 400 lokacija, dominantno u Srbiji, ali i nekoliko drugih država (u Italiji, Nemačkoj, Rusiji, Saudijskoj Arabiji, Hrvatskoj, Kini, Bosni i Hercegovini). Obuke osemenjavanja smo imali u Francuskoj a za embrio-transfer u Australiji.
Prvih 21.500 zamrznutih doza sperme izvezeno je u Rusiju u maju 2025. godine. Za početak izvoza embriona se čeka usvajanje novog Zakona o stočarstvu.
Uvod
Informacije koje se nalaze na sajtu prvenstveno imaju edukativni karakteri i ukazuju na energiju i uloženo vreme, znanje i žrtvu koju smo posvetili ovoj grani stočarstva. Lično sam učestvovao u pomoći oko formiranja 10-tak udruženja odgajivača ovaca (uglavnom u Vojvodini), održavajući brojne gratis prezentacije sa kolegama (dr Ivan Pihler, dr Dejan Bugarski, Ing. Zoran Novaković, sa glavnim medijatorom Laletom Kanakarašem, čiji entuzijazam treba ovde spomenuti).
Takođe, predavanja su organizovana u udruženjima, skupovima, sajmovima (domaći, međunarodni, popularni, stručni ili naučni) o intenzivnoj proizvodnji i smatram da su imala uticaj na promenu slike ovčarstva (prelaz sa pramenki i cigaja na intenzivne rase i intenzivan tov), preko mogućnosti do utrostručenja proizvodnje kod ozbiljnih proizvođača, uvođenja novih rasa uvozom i osemenjavanjem, rešavanje problema slabije plodnosti domaćih ovaca, zaraznih oboljenja, tehnopatija, do zajedničkog rada na plasmanu vune, kao i mogućnost započinjanja plasmana ovaca, jaganjaca, mesnih i mlečnih proizvoda, vune i opreme za ovčarstvo.
Na žalost, sada je sajt više namenjen stranim čitaocima radi prepoznavanja našeg tima u inostranstvu, gde nam je, trenutno, jedino moguće da svojim radom i potrebama za razvoj stočarstva kroz ove tehnologije i genetikom koju posedujemo, opstanemo.
Sledeći sličan centar koji postoji ovakve vrste (pružanje usluga osemenjavanja i embrio transfera, bez svih dodatnih mogućnosti koji naš centar ima) postoji u Španiji (formiran uz pomoć EU fondova, asocijacija, regionalnih finansija do državnih fondova), Francuska (udruženja i asocijacije kao nosioci, praćen sa 4 nacionalna instituta radi pomoći u genetici) i Engleska (privatni centri, privremeni sa proizvodnjom semena, uglavnom komercijalni, usled postojanja 40 miliona ovaca na Britanskom ostrvu), i to su sve tradicionalne stočarske zemlje.
Naši napori u formiranja centra i normalnog rada konstantno su opstruisani što se i dalje nastavlja. Znamo da je centar samo nadgradnja ovčarstva, da treba širok front zadovoljnih ljudi (koji mogu da ostvare visoku proizvodnju i da je, kao sav normalan svet, i proda po normalnoj ceni, a ne da bude uslovljen raznoraznim situacijama koja su često samo opravdanje za dalje uništavanje sela, pražnjenja i formiranja rudarske kolonije od Srbije).
Svakako, od naše države nikad nismo dobili nikakvu pomoć u razvoju, već suprotno. Više o tome možete videte u emisiji kod kolege Uroša Davidovića (od tada, stanje je samo gore):
Naime, nama nijedan projekat iz oblasti ovčarstva nikad nije odobren (u poslednjih 15 godina), od Klastera za ovčarsku proizvodnju, preko aplikacije sa Naučnog Insituta za Veterinarstvo gde sam radio 22 godine, Poljoprivrednog Fakulteta – Departmana za stočarstvo u Novom Sadu, preko Udruženja 7 organizacija ovčara, Preko Asocijacije AMOS-Šabac, preko konkursa od strane ambasada (Švajcarska, Norveška), kao ni posle registracije Centra u Futogu (Konkursi za Start up Tehnoloških inovacija Ministarstva nauke).
Sigurno, najjači udarac je bio kada je odobreni projekat za sredstva EU fonda u 2010 godini (projekti Drugog programa podrške regionalnom društveno-ekonomskom razvoju (Regional Socio-Economic Development Programme II (RSEDP2)), gde smo bili ubedljivo prvi na listi od 250 projekata (ušli u uži izbor od 25 odobrenih) – koji je podrazumevao potpunu kooperaciju farmera, rešavanje problema genetike, plasmana proizvoda, udvostručenje broja grla i učetvorostručenje količine proizvedenog mesa. Gornji limit projekata su se kretali do milion evra. Projekat na kraju nije bio potpisan od strane tadašnjeg predsednika opština Vladimirci i Šabac, ali jeste od predsednika opštine Koceljeva (prvoj dvojici nije im bio od regionalnog značaja a mi nismo bili, kao ni danas, članovi partija i podobni za korupciju do visina da se projekat ne može realizovati).
Tada smo mogli da većinu problema ovčarstva elegantno rešimo po svim slojevima, samostalno i da budemo mini regionalna sila i primer drugim udruženjima. To je bilo savršeno bilo jasno gospodinu Gallagheru iz Irske koji je prikupljao projekte po Srbiji i naglašavao da je to najbolje što je kao koncept dobio na razmatranje. Tada smo videli da se mogu samo realizovati materijalno malo zahtevniji i podobniji projekti, gde su investicije „maglovite“, minimalne, gde rasponi materijalnih troškova su gotovo nepostojeći, „umni“ ili „softveraški“ (sve što je neopipljivo).
Cilj našeg projekta je bio da se tada stvore mini farme od po 100 ovaca sopstvenom reprodukcijom od 300 jaganjaca, korišćenjem komponente za pol se proizvodi novih 200 ženki koje idu dalje u kooperaciju (formiranje novih farmi u plastenicima). Jaganjci za klanje se ne kolju sa 35 kg (ucenjivačka težina), već se lagano tove na 60 kg, gde farmer za samo 3-4 meseca produženog tova dobija dvostruko više novca/mesa (u odnosu na 5 meseci graviditeta + 4 meseca tova) a meso ide u finalne prerađevine za poznatog kupca po jedinstvenom ukusu. Sve farme bi bile softverski i automatskim vagama povezane, a centar bi se brinuo o tehnologiji gajenja, genetici, zbrinjavanju najboljih primeraka, selekciji, itd. U selu je trebala da se koristi lokalna klanica sa preradom mesa i naši proizvodi su imali prodaju u Izraelu i Libiji. Potrebno je bilo formirati 300 farmi-domaćinstava, što gotovo svako selo ispod Cera ima tu mogućnost.
Sve je to projekat, uz saradnju sa udruženjima mogao da ostvari unutar godinu dana.
Dalji pokušaji fokusiranja samo na rad centra su takođe zdušno bojkotovani.
Prilažem obrazloženje tzv. “Međunarodnih “experata” (a to su naši evaluatori, iznajmljeni za kontrolu projekata) u koji tumače na sledeći način zašto nije dobro imati mlečne ovce (koje daju 600-1000 litara mleka=preko 2000 EU u prerađenom siru ili ovce koje nam sada jagnje i do 5 jaganjaca i čija legla napreduju od 1,3-1,8 kg na dan, kao što je to sada na farmi “Matić, Šid, ili “Hacijenda de la Vita”, Kiseljak, Bosna i Hercegovina).
To su stručnjaci koji i danas određuju pravac razvoja našeg ovčarstva. Njihovo tiumačenje zašto intenzivne ovce i pripadajuće tehnologije su neprihvatljive, nalazi se u prilogu dole. Pisci ovih redova se mogu pronaći i još su aktivni u svom radu i kreiranju poljoprivrene politike. Dakle, NEVEROVATAN odgovor naše “struke”.
COMPANY: RAMGEN d.o.o. (ID=4415)
PROJECT: BOOSTING SMALL RUMINANT PRODUCTION (FARMING) WITH RECENT REPRODUCTIVE TECHNOLOGIES (ID=2285)
Investment Committee Comments:
7. Technology and implementation risk management
The applicants have not mentioned the social and environmental risks that come along with this way of animal propagation: the need for mixed provender, the need to produce PMSG from pregnant horses via bloodwithdrawal; the regular abortion of the foals for repeated pregancy at least twice a year, a tireatened animal welfare through intensive animal husbandry. Changes in land, when sheep and goats are no longer feeding on the
meadows but concentrated feed in order to cope with the multiplied milk yields, the multiplied lambs and the frequent pregnancies; continuous expenses for farmers who need to buy feed and medication and pay for veterinary services like arficial insemination, administration of hormones; dropping milk prices. Other risks are the expected changes in EU legislation regarding the prohibition of the production of PMSG and alo ts import from Latin America, which would spol the business case. The European pharma industry (e.g. MSD Intervet) has already stopped imports.
Naime, po ovim stručnjacima, intenzivno ovčarstvo predstavlja “socijalne i ekološke rizike jer se koriste hormoni kod njih;
- ugrožena je dobrobit životinja kroz intenzivno stočarstvo;
- promene u korišćenju zemljišta kada se ovce i koze više ne hrane na livadama, već koncentrovanom hranom kako bi se nosile sa umnoženim prinosima mleka, umnoženim jagnjadima i čestim trudnoćama;
- kontinuirani troškovi za poljoprivrednike koji moraju da kupuju hranu i lekove i plaćaju veterinarske usluge kao što su veštačka oplodnja,
- davanje hormona;
- pad cena mleka.
Ostali rizici su očekivane promene u zakonodavstvu EU u vezi sa zabranom proizvodnje hormona za ovce (PMSG-a), kao i njegovim uvozom iz Latinske Amerike, što bi pokvarilo poslovanje…”
Dalje, da bi se centar preregistrovao iz Novog Sada u Matijevac i počeo da radi, izgubljeno je 2 godine i svi ugovori o izvozu semena i embriona:
- I danas ne postoji pravilnik za rad centara za ovce nego je kopiran socijalistički pravilnik za bikove, koji zahteva postojanje 42 prostorije;
- Dve godine je upravi za veterinu bilo potrebno da sa WAHID sajta ukine informaciju da tada plavi jezik nismo imali već 5 godina (propali ugovoreni izvozi semena i embriona)
- Do danas (posle 2 godine) ne postoji pravilnik za promet/izvoz embriona, što nam je bila osnovna namena rada i izvoza
- Uvoz ovaca/goveda putem embriona od 2016. godine do danas nije omogućen iz istog izgovora (ne postoji pravilnik).
- Izdavanje potvrda o osemenjavanju nije moguće bez stalnog zaposlenja inženjera stočarstva (nije dozvoljeno posedovanje ugovora sa stručnjacima iz osnovne selekcijske službe već je dodatni namet veterinarskoj službi)
- Centru nije dozvoljeno da osemenjava ovce nego da predaje semena veterinarskoj službi koja bi trebala da sprovede osemenjavanje u naše ime (osemenjavanje se sprovodi laparoskopski, te je broj ljudi obučenih u Srbiji, za sada samo jedan, a koji je radnik centra i nema parvo da osemenjava).
- U međuvremenu, švercom su unete nove bolesti koje su Srbiju izbacile sa liste zemalja slobodnih za trgovanjem genetskim materijalom, iako to nismo iskoristili dok smo bili slobodni (Boginje ovaca, Raška, izvor iz Albanije/Kosova gde bolest postoji) – govori o kontroli bolesti i kretanju životinja.
- Uvozi jaganjetine iz rizičnih zemalja je gotovo nesmetan, dok je naš izvoz jaganjaca kartelisan.
- Agencija za registraciju lekova i ima 10 puta veće namete za registaciju lekova u odnosu na npr., Bosnu, Makedoniju ili Crnu Goru tako da je većina hormona koje se koriste za sinhronizaciju ciklusa ovaca neophodnih za osemenjavanje ovaca povučena sa tržišta (kao što je npr. Foligon ili progesteronski sunđeri “Sinhropart”) jer se uvoznicima ne isplati registracija.
- Registracija novih lekova traje u Srbiji po više meseci.
- Domaća proizvodnja vakcina i hormona (VZ Zemun-ugašen) a VZ Subotica paleta lekova više nego prepolovljena (Sugonal koji je postojao kao odličan domaći hormone za ovulaciju ovaca je ugašen). Srećom, VZ Subotica svojim stručnim kadrom prati potrebe terena u razvoju terenskih vakcina koje su dobrim delom spasile veliki broj domaćih zapata ovaca od respiratornih i digestivnih oboljenja (o tome više u ostalim prilozima).
- Naše selekcijske službe treba da daju znatno veći doprinos u genetskom testiranju, forsiranju novih linija koje imaju gene za plodnost, tovnost, mlečnost, kvalitet mleka, tehnologija, otpornost na parazite, nove rase, savetodavno…. Institutu je bilo potrebno 8 meseci da prilagodi blage izmene na pedigreu za izvoz semena u inostranstvo (odnosno, prozvalo je same sebe nenadležnim i usmerila nas na osnovnu odgajivačku organizaciju). Njima je Litinov štap i dalje jedino merilo angažmana (zaista čast izuzecima). Doprinos u usvajanju sopstvenih zakona o prometu embriona liči kao kada mačka juri svoj rep – o svemu odlučuju i sebe ne pitaju. Apsolutni su oponenti primene tehnike osemenjavanja jer se birokratski/dokumentima ova tehnika slabo prepoznaje (po principu “bolje ne talasati i pokušavati sa nepoznatim”).
- Dobijanje dozvole za registraciju novih rasa privilegija je samo uskog kruga ljudi.
- Dobijanje uvoznih dozvola i odgovora Uprave za veterinu na ove zahteve (i nakon uplate zahteva za pokretanje procedura) ne znači da će te dobiti odgovor ni za 6 meseci…
- Prodaja jaganjaca totalno u rukama tajkuna, sa najnižim cenama otkupa, sa ucenjivanjima oko kilaže, nekih rasa, sezonama, polom jagnjeta, bojom vune, itd… Sve ovo se moglo udruženjem prevazići i projektima na koje smo konkurisali i imali gotova rešenja. Bivajući u prilici da putujem po svetu, znajući ukuse našeg mesa i generalno na Balkanu, čista sredina, odlična vegetacija – sve ovo nam daje uslove da ovčarstvo može preći u vrlo intenzivnu proizvodnju, tehnološki zaokruženu, nezavisnu od subvencija, digitalno povezanu, genetski na najvišim standardima, gde bi Srbija mogla biti odličan resurs za brojne zemlje koje su udvostručile proizvodnje mesa. Međutim, mi smo i dalje rupa Evrope (nikad nije zatraženo usaglašavanje propisa sa EU zemljama radi izvoza priplodnog materijala u zemlje EU, iako zahtevano), te smo kopnom kao najbržima i najjeftinijim transportom potpunosti zaključani za izvoz u, kroz i van zemalja EU.
Stoga, naš centar je formalno otvoren, uz minimalni obrt rada, čeka vreme promena (zakonodavstva, uslova rada, prepoznavanje poljoprivrede na višem nivou, rasterećenje administracije, nameta kompaniji, itd).
Hvala na razumevanju,
Aleksandar Milovanović, Dr veterinarskih nauka i vet-spec., viši naučni saradnik
- Predsednik ESDAR za Srbiju (Evropsko udruženje za reprodukciju) i
- AETE za Srbiju (Evropsko udruženje za embrio tehnologiju)
